.: Ali-pašina džamija

Jedna od najljepših potkupolnih džamija, sagrađena 1561. godine uz mezar utemeljitelja bosanskog sandžakbega Ali-paše, rodom iz Sarajevskog polja. Umro je u Sarajevu 1557. godine, a prije smrti na bolesničkoj postelji, izdiktirao je testament po kojem je uz svoj mezar odredio da se podigne džamija sredstvima njegovog vakufa, što je i učinjeno.

.: Baš Čaršija

Riječ “Baš-čaršija” u doslovnom znači “glavna čaršija” i označava prostor baščaršijskog trga oko Sebilja , da bi se kasnije naziv proširio na cijelu današnju Staru sarajevsku čaršiju. Formira se polovinom XV stoljeća kao privredni dio novog naselja orijentalnog tipa kojem urbani kostur čine objekti podignuti sredstvima Isa-begova vakufa.

 

“Baščaršijske noći” su najveća kulturna manifestacija, odnosno ljetni festival kulture, u Sarajevu i Bosni i Hercegovini. Održavaju se svake godine od 1- 31. jula na raznim otvorenim prostorima Sarajeva i sa centralnom pozornicom na platou preko puta zgrade Vijećnice. Sasvim prirodno, najveći dio programa se održava u starom dijelu grada koji obiluje velikim brojem kulturno-historijskih spomenika visoke vrijednosti.
 

Između sela Nišići i Krivajevići, u Ilijaškoj opštini, na putu Sarajevo-Olovo, odvaja se šumski put dug oko 2 km, kojim se kroz prelijepi ambijent crnogorične šume dolazi do Bijambara. Neposredno uz planinarsku kuću "Bijambare" (nadmorska visina 950 metara) nalazi se značajna prirodna rijetkost Bijambarska pećina koja je jednim dijelom otvorena za posjetioce. Bijambarsku pećinu čine tri speološka objekta: Gornja Bijambarska pećina, Srednja Bijambarska pećina, koja se sastoji od četiri dvorane koje su bogate pećinskim ukrasima. U četvrtoj dvorani, koja je i najveća, nalaze se brojni stalaktiti i strop je prekriven nakitom. Po ukrasima, koji su raznovrsni po obliku i veličini, ova pećinska dvorana je jedna od najljepših u BiH. U blizini pećine je i potok Bradić sa jezerom i vodenicom, te potok Bjelila, koji presjeca bijambarske šume i proplanke. Područje Bijambara, sa Bijambarskom pećinom, je jedno od rijetkih izletišta koje odgovara svim ljubiteljima prirode: predstavlja pravi ugođaj za ljubitelje pećine, bistrih voda, borove šume i šumske tišine.


.

Bijela tabija ( arabizam koji označava utvrdu ili mjesto za smještaj vojske ) nalazi se na istočnoj visinskoj koti sarajevske kotline, dokaz je kulturne slojevitosti sličnih lokaliteta od srednjovjekovne utvrde, preko dodataka u vrijeme osmanskog perioda do austrougarske fortifikacije i najnovijih rekonstruktivnih zahvata u svrhu zaštite kao i integracije atraktivnog prostora u savremeni život. Objekat je sagrađen oko 1550 godine ( kako reče putopisac Katarino Zeno ), na mjestu srednjovjekovne tvrđave, porušen u vrijeme izgradnje Vratničkog grada i na današnjem mjestu izgrađena Bijela tabija. Bijela tabija (pošto ih je bilo više jer danas postoji i žuta ) je imala strateški značaj za odbranu grada u nekoliko navrata. Prilikom napada Eugena Savojskog, te pri napadu austrougarske vojske 1878 godine.
 

Na udaljenosti od samo 25 km od Sarajeva nalazi se izuzetan prirodni rezervat planina Bjelašnice i Igmana na kojima je održan veći dio takmičenja XIV Zimskih olimpijskih igara u alpskim i nordijskim disciplinama kao i skokovima. Hotelski kapaciteti područja Bjelašnice i Igmana predstavljaju jedinstveno tkivo u međusobnom dopunjavanju hotelskih sadržaja i različitih sportskih aktivnosti, kako zimi tako i ljeti.

Sadržaj Bošnjačkog instituta nastao je kao rezultat sakupljanja, klasificiranja, i sistematiziranja različite građe o Bosni i Hercegovini, tačnije historijskog, književnog, novinsko-publicističkog, rukopisnog, arhivsko-dokumentacijskog, i folklornog blaga koje je Adil Zulfikarpašić pripremao u predhodnih 50 godina.

 

Mala brana ili "mini vodopad" na rijeci miljacki može priuštiti vrlo fino uživanje u zvuku padanja velikih količina vode na malom mjestu, a tu se često pojavi i koja ribica koje uljepšaju cijelu sliku. veoma fin i ugodan odmor za oči i uši.

Sagradio ga je 1551. godine veliki vezir Rustem-paša koji se pored državničkih poslova bavio i proizvodnjom svile u Brusi. Upravo po svili iz Brusa koja se prodavala u ovom bezistanu, objekat je i dobio ime Brusa bezistan. Krov bezistana sačinjava 6 velikih i 2 male kupole, a među svodovima su se nalazile dvije male prostorije-trezora u kojima su sarajevske esnaflije držale svoju arhivu. I danas ovaj beziztan u Sarajevu služi svojoj namjeni-trgovini.

Na gotovo 1500 metara nadmorske visine nalazi se najviše i najizoliranije selo u cijeloj zemlji. Selo Lukomir je jedinstveno po svojim kamenim kućama koje su prekrivene šindrom od trešnjinog drveta. Selu je nemoguće prići, osim na skijama ili pješice već sa dolaskom prvog snijega u decembru, sve negdje do aprila, a ponekad i duže.

Ferhadija je jedna od najstarijih ulica u Sarajevu i ona povezuje centar grada sa strarim zanatskim dijelom grada Baščaršja. U periodu između Drugog svjetskog rata i rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine, ulica je bila poznata pod imenom Ulica Vase Miskina, po imenu poginulog partizana, posthumno proglašenim kao 'narodni heroj NOR-a'.

Sa ovog mjesta 28. juna 1914. Gavrilo Princip je izvršio atentat na Austro-ugarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju i s time započinje prvi svjetski rat.

Prvi bezistan sagradio je u prvoj polovici XVI vijeka Mehmed-beg, sin Isabega Ishakovića, uz Kolobara han, koji je 1697. u pohodu Eugena Savojskog izgubio kupole i dobio krov, a 1842. porušen, Gazi Husrev-beg bezistan nastao je u prvopj polovini XVI vijeka a prvi put se u dokumentima spominje 1555.g.
Dug je više od 105 i širok 19,5 m sa 52 dućana, presvođen bačvastim svodom. U gradnji su učestvovali dubrovački majstori.

Gazi Husrev-begova biblioteka osnovana je 1537.godine u Sarajevu i predstavljala je najznačajniju ustanovu ove vrste na Balkanu tokom cijelog osmanskog perioda. Fond Gazi Husrevbegove biblioteke broji oko osamdeset hiljada svezaka knjiga, naslova časopisa i dokumenata na orijentalnim, bosanskom i nekim evropskim jezicima. Periodika se sastoji od najstarijih listova štampanih u Bosni i Hercegovini, nekih sarajevskih dnevnih listova kao i gotovo svih naslova muslimanskih listova i časopisa koji su izlazili ili danas izlaze u Bosni i Hercegovini.

Uz džamiju na samom ćošku je sagrađena i česma koju šetači rijetko mogu proći a da ne svrate i napiju se.

Gazi Husrev-begova džamija (1530/31.) je najznačajnija islamska građevina u Bosni i Hercegovini, koja se po svojim arhitektonskim vrijednostima, razigranom osnovom, višekupolnim sistemom i smjelim konstruktivnim rješenjem, izdvaja od svih potkupolnih džamija građenih kod nas. prostor za namaz Gazi Husrev-begove džamije pokriven je kupolom (raspona 13 m i visine 26 m), dok proširenja sa strane pokrivaju male kupole. Ova proširenja, zovu se tetime i imaju posebne ulaze, a služile su za prijem putujućih derviških redova. Mihrab je pokriven polukupolom. Njen graditelj je bio Adžem Esir Ali u to vrijeme glavni arhitekt Osmanskog carstva. On je u gradnji ove džamije primijenio rano-istanbulski stil, koji daje pečat prepoznatljivosti čitavom ostvarenju. Kamena plastika i stalaktitni ukrasi, integralni su dio općih vrijednosti džamije, a arabeska nastala po ugledu na prvobitnu, poslije pohoda Eugena Savojskog (1697.) je bila uništena. Obnovljena je 1762., ali je izgorjela 1879. i ponovo obnovljena 1886. godine.
Gazi Husrev-begova džamija je bila i ostala najznačajnija osmanska građevina u Bosni. Ona sa šadrvanom, mektebom, abdestham, turbetima i Gazi Husrev-begovim i Murad-bega Tardića, haremom, muvekithanom sa munarom visokom 45 m i Sahat-kulom dominira čaršijom i čini njen središnji i najveći kompleks. Ovaj kompleks je svojim vjekovnim postojanjem, utjecao na graditeljske aktivnosti svih okolnih prostora, ulica i mahala.

 

Gazi Husrevbegova medresa osnovana je u sarajevu 8. 1. 1537. godine (26. redzep 943. godini po Hidzri). Njen osnivac je Gazi Hurevbeg. U vrijeme Osmanskog carstva Gazi Husrevbegova medresa imala je status visoke obrazovno-odgojne institucije.
Gazi Husrevbegova medresa je jedina skola u Bosni i Hercegovini koja kontinuirano radi preko 460 godina.

Zgrada tržnice je nastala kao potreba građana koji bi objedinio trgovinu namirnicama koja je bila intenzivirana zbog izgradnje željezničke stanice. Projekat je izrađen 1894 godine pod imenom „Markethalle fur Sarajevo“, a zgrada je bila gotova godinu dana kasnije. Iako je sam autor projekta nepoznat, arhitektonsko rješenje pročelja zgrade podsjeća na ostale projekte Josipa Vancaša. Na izvedbenim projektima se nalazi potpis August Butsch, ali njegovo djelovanje u BiH ne ukazuje na njega kao projektanta. Zgrada je građena u neorenesansnom stilu i kao takva reprezentira jedno od vrijednijih ostvarenja u toj kategoriji. U unutrašnjem prostoru, čelično-drvena, rešetkasta konstrukcija svoda, kao i podrumska hladnjača predstavljaju savremenu sliku rješavanja unutarnjeg prostora.

Na udaljenosti od samo 25 km od Sarajeva nalazi se izuzetan prirodni rezervat planina Bjelašnice i Igmana na kojima je održan veći dio takmičenja XIV Zimskih olimpijskih igara u alpskim i nordijskim disciplinama kao i skokovima. Hotelski kapaciteti područja Bjelašnice i Igmana predstavljaju jedinstveno tkivo u međusobnom dopunjavanju hotelskih sadržaja i različitih sportskih aktivnosti, kako zimi tako i ljeti.

U cilju izgradnje objekta Gradske vijećnice na Mustaj-pašinom mejdanu 1892.-1894. godine bilo je neophodno srušiti dva hana i jednu privatnu kuću. Hanovi su srušeni, dok je vlasnik kuće stari Benderija zahtijevao da mu se kao naknada isplati kesa dukata, a uz to da kuća bude prebačena, ćerpić po ćerpić, na drugu obalu Miljacke, nasuprot Vijećnice. Tako je i urađeno, a zbog inata vlasnika kuća je prozvana Inat kućom.
 

Za izlaske noću ili danju Sarajevo ima sigurno veliki izbor a za one koji vole izaći u sitne sate sigurno ni oni neće biti uskraćeni.

Do ovog prelijepog mjesta poviše grada možete stići čak i gradskim prijevozom.
Osim impozantnog panoramskog pogleda na Sarajevo, ovo izletište pruža mogućnost za duge relaksirajuće šetnje, porodične izlete kao i priliku da se odmorite od gradske vreve bez mnogo prethodnih priprema i peripetija oko dolaska do izletišta.

Jahorina pripada Dinarskom planinskom sistemu. Najviši vrh je Ogorjelica sa 1916 m nadmorske visine. Ljeti je prekrivena gustom zelenom travom, a zimi i do 3 m visokim snijegom. Jahorina spada u visoke planine. Izvanredna konfiguracija terena, obilje vrlo kvalitetnog snijega, pogodna klima, staze za alpske discipline kao i blage padine (Rajska dolina) uvrstile su Jahorinu među najljepše i najpoznatije ski-centre. Prosjećan broj dana sa snjeznim pokrivačem na Jahorini je 175, i to od oktobra do kraja maja. Desetogodišnji prosjek visine snježnog pokrivača u februaru iznosi 106 cm. Boravak na Jahorini zanimljiv je u bilo koje doba godine, a naročito zimi zbog izvanrednih uslova.

U prirodnom ambijentu cjelokupnog
područja Ilidže nalaze se i auto-kamp kuće
 ili tzv. bungalovi na čitavih 58.000 kvadratnih metara
 

Kanjon rijeke Rakitnice je jedan od najdubljih kanjona u Evropi. To je prirodno stvoren prostor čarolije, zaista poseban prostor koji vrijedi ispitati. Duž cijelog kanjona se nalaze endemski primjerci flore i faune. Medvjedi, vukovi, veprovi, kune, divokoze svi su oni našli utočište u ovom nepristupačnom kanjonu. U regionu Dinarskih Alpa mogu se pronaći i 32 endemske biljne vrste. Dužinom cijelog kanjona kristalno čista planinska voda može se piti.
 

Kozja ćuprija je dio trgovačkog puta koji je povezivao Carigrad sa zapadnim zemljama i bila je istočni ulaz u grad. Ne zna se kada je tačno nastala. Neki spisi govore o XVI vijeku, dok drugi govore da je nastala još u doba rimljana. Za naziv mosta se vežu mnoge legende. Jedna od njih kaže da su pastiri čuvali koze koje su otkopale ćup sa zlatom. Iz zahvalnosti, pastiri su podigli most i dali joj ime Kozja. Druga legenda kaže da je pastir, čuvar koza koji se kasnije obogatio u Istanbulu dao podići most u rodnom kraju, na mjestu gdje je nekada čuvao koze. Najvjerovatnije je most nastao u doba Mehmed-paše Sokolovića kada su se sređivale putne komunikacije. U istom periodu nastali su i mostovi u Mostaru, Trebinju i Višegradu. Raspon srednjeg luka mosta je 17,5 metara, visina iznad vode je 10 metara. Kada je 1880 godine prosječen drugi ulaz u Sarajevo, most je ostao van upotrebe. Kod Kozje ćiprije su bili poznati esnafski teferiči gdje se gostilo, pilo, jelo, sviralo i pjevalo. Običaj teferiča da nitko ne smije otići gladan je jako dobro koristila sarajevska sirotinja. Most je rekonstruisan 1957 godine.

Jedna od ulica u Staroj sarajevskoj čaršiji nastala kao Kazandžijska čaršija iza 1528.godine. Naziv je dobila po dućanima kazandžija koji su se bavili izrađevinama od bakra (kazane, posuđe i dr). Danas su kazandžije prilagodile svoj rad savremenim potrebama, pa umjesto starog bakrenog posuđa izrađuju predmete umjetničko-dekorativne vrijednosti i prodaju kao suvenire.

 

.: Latinska ćuprija

Izgrađena je 1798. godine kao zadužbina sarajevskog trgovca Hadži-Abdulaha Žige. Naziv je dobila po Latinluku, stambenoj četvrti u kojoj je nastala.

 

Nekropole bosanske, bogumilske, pravoslavne i katoličke i islamska mezarja razasuta su na svakom koraku zemlje. Bosanska groblja su lijepa, tajanstvena i uzvišena. Ovo na proplanku Alifakovac, iznad istoimenog naselja u Sarajevu, jedan je od najljepših primjera ovdašnje memorijalne arhitekture i umijeća majstora klesara.

 

Glavna rijeka od njih nekoliko koja prolazi kroz veći dio grada. Izvire u blizini pala i ulijeva se u rijeku bosnu. Dužina rijeke je 36 kilometara.

ČIRŠIHANA MOST /  MOST VRBANJA
Ovaj most je na mjestu Vrbanja i sagradio ga je Jevrejski trgovac u XVIII stoljeću. Dobio je ime po ćiršihani, maloj fabrici ljepila koja se nalazila u blizini mosta gdje su kožari (Donji Tabaci) koji su proizvodili sirovu kožu. Danas nosi naziv Most Suade Dilberović na osnovu prve žrtve grada sarajeva kuju je pogodio snajperski metak od strane četnika.

Muzički paviljon je sagrađen 1913. godine, a projekt je napravio Josip Pospišil. Sagrađen je na prostoru koji je više puta u historiji mjenjao svoj naziv i funkciju. Na ovom prostoru se u 17 stoljeću nalazio hipodrom (otuda naziv Atmejdan) koji je 1878 godine pretvoren u Filipovićev trg (kasnije sagrađena i Filipovićeva kasarna iznad trga), a zatim je 1905 godine preuređen u park Franje Josipa. Za vrijeme Jugoslavije zvao se park cara Dušana, a danas nosi svoj prvobitni naziv Atmejdan.
Muzički paviljon je srušen početkom drugog svjetskog rata, a obnovljen je tek 2004. godine od strane općine Stari Grad. Idejno rješenje izgleda "novog" muzičkog paviljona, na osnovu nacrta iz perioda austro-ugarske, uradio je prof. Nedžad Kurto.
 

Objekat je sagrađen po projektu Karla Paržika 1897/99. g. u stilu i neorenesanse. Svojom dispozicijom i arhitekturom on je osigurao formiranje jednog od prvih gradskih trgova Sarajeva.
Prve pozorišne predstave raznih putujućih družina bile su u ovom objektu, da bi poslije I svjetskog rata osnovalo se prvo pozorište, a poslije II svjetskog rata i Sarajevska opera. Danas posebnu ulogu ima u pozorišnim događanjima institucija MESS-a..

Šetalište uz rijeku miljacku i ljetne bašte.

Obale rijeke željeznice koje se nalaze na ilidži pružaju puno prostora za odmaranje i relaksaciju uz sunčanje i žubor vode.

Uz klasične alpske discipline na planinama oko sarajeva posljednjih godina je sve popularniji paraglajding (padobran koji kreće sa tla) za koji su uslovi također odlični.
 

Dječiji park i zoološki vrt na jednom mjestu koji se nalaze na kraju koševskog polja

.: Rimski most

Kozja ćuprija je, u simboličkim relacijama, istočna, a Rimski most zapadna kapija Sarajeva. Ovaj most preko rijeke Bosne pripada graditeljskom naslijeđu turskog perioda. Sagrađen je između 1530. i 1550. godine, i do danas je zadržao svoj izvorni oblik. U konstrukciju mosta ugrađeno je i ornamentisano kamenje iz rimskog perioda, po čemu je ovaj most u narodu poznat kao "Rimski most".
 

 

.: Sahat kula

Zbog potreba obavljanja pet dnevnih molitvi u Osmanskom carstvu se počinju graditi sahat-kule, na kojima se postavljaju javni satovi.
Sarajevska sahat-kula je bila jedna od najviših, ali i najljepših u Bosni i Hercegovini. Nastala je u XVII vijeku, a poslije požara 1697. godine je obnovljena kao i 1762. Poslije austrougraske okupacije dograđene su gornje zone objekta, a sahat su donijeli sarajevski trgovci iz Londona.

.: SFF

Sarajevo Film Festival je internacionalni filmski festival sa specifičnim ciljem podrške i promocije regionalne kinematografije i autora, a prepoznat je od FIAPF-a kao Takmičarski specijalizirani festival. Sa svojim akcentom na recentna dugometražna, kratka i dokumetarna ostvarenja iz regije, posvetama značajnim regionalnim filmskim autorima, te CineLinkom - SFF predstavlja glavno mjesto susreta regionalnih producenata i autora, a filmski profesionalci iz čitavog svijeta prepoznali su ga kao ključnu tačku za networking svih onih koji žele naučiti više o mogućnostima koje ovaj region pruža. Pored fokusa na regionalnu filmsku produkciju Sarajevo Film Festival nudi i veliki broj ostvarenja svjetske kinematografije.
 

“Sebilj” ili “sebil” je arapska riječ u značenju “put”, ali kao termin označava dobrotvornu, vrlo staru instituciju, fontanu posebnog oblika na trgovima, na kojoj je sebiljdžija tasom zahvatao vodu iz korita i besplatno napajao žedne.

Sebilj na Čaršiji je jedini objekat te vrste u Sarajevu, izgrađen 1891. godine, vjerovatno po projektu Josipa Vancaša. Sebilj kojeg je podigao 1754.godine bosanski vezir Mehmed-paša Kukavica izgorio je u požaru 1852.godine, a nalazio se nešto niže od današnjeg.

 

Do evropeizacije Sarajeva ovdje je dominirala specifična kultura stanovanja koja doslovno simbolizira odnos prema životu i životnu filozofiju bosanskog čovjeka. Na strmim padinama građene su udobne, svijetle, komforne kuće sa avlijom, ograđenom visokim zidom od spoljnjeg svijetla i baštom iza kuće. Kuća je apsolutno čuvala intimu porodičnog života i pružala uvid u život sokaka. Sa druge strane, preko bašte, pucao je neometan vidik. Svrzina kuće ja najljepši očuvani primjerak izuzetnosti sarajevskog stambenog graditeljstva u osmanskom periodu.
 

.: Tajni Tunel

Izgrađen je ispod aerodromske piste u periodu od 27.marta do 30.jula 1992. godine., u dužini od 720 metara. Predstavlja simbol četvorogodišnjeg otpora opkoljenog grada i njegovih stanovnika, protiv genocida i urbicida koji je provođen od strane agresora nad ovim gradom u periodu od 1992. do 1995. godine.

 

Na toplim izvorima sarajevske Ilidže razvio se najveći termalni kompleks u ovom dijelu Europe.
Na površini od 15 hektara, Termalna Rivijera Ilidža svojim posjetiocima nudi prijatno opuštanje i aktivan odmor na unutrašnjim i vanjskim bazenima s brojnim atraktivnim vodenim i animacijskim programima te privlačnu prateću ponudu.

Planina Treskavica jedna je od najljepših planina u BiH. Krase je velike i guste šume crnogorice i bjelogorice, kao i brojni proplanci sa bujnom travom. Poseban ukras Treskavice su pet njenih prekrasnih glacijarnih jezera, koja predstavljaju najizrazitije tragove ledenog doba na ovoj planini. Jezera predstavljaju pravu prirodnu rijetkost i planinarsku atrakciju, a nalaze se iznad 1500 m nadmorske visine. Glacijarna jezera na treskavici: Veliko, Bijelo, Crno, Platno i Malo jezero predstavljaju vrijedne ekosisteme sa specificnom florom i faunom.

.: Trg žrtava genocida u srebrenici

Trg ispred željezničke stanice imenovan u znak sjećanja žrtava genocida poginulih u srebrenici.

Atraktivno šetalište od banjsko - turističkog naselja Ilidža do Vrela Bosne, zasađeno stablima platana i kestena u dužini od 3,5 km, predstavlja najljepši drvored u BiH. Aleju sačinjavaju 726 stabla javorolisnog platana, sađenih u 2 reda 1892. godine, te desetine stabala divljeg kestena koji su sađeni 1888. godine. Ovaj zeleni "tunel" oduvijek je predstavljao pravu turističku atrakciju i svojevrstan spomenik prirode.
 

Ugodno mjesto za šetnju i relaksaciju u prirodi.

Sarajevo kao grad viševjekovne kulture i umjetnosti oduvijek je bio omiljeno odredište turista iz cijelog svijeta. Restoran Park Prinčeva se nalazi u starom dijelu Grada i poznat je po najljepšem pogledu na Sarajevo.
Svaki dan od 20:00h goste zabavlja tamburaški orkestar, a za praznike se organizuju zabave i nastupi velikih muzičkih zvijezda.

Vijećnica po svojim prostorno - plastičnim vrijednostima i arhitektonskom sklopu, kao i urbanom značaju zauzima visoko mjesto na ljestvici najznačajnijih objekata Sarajeva i postala je njegova prostorna markacija. Nastala je krajem prošlog vijeka na kraju Baščaršije, na zanimljivoj parceli u obliku trokuta, projektovao ju je 1892. Alexander Wittek, koji je i započeo gradnju. Projekat je kasnije izmjenio i dopunio Ćiril Iveković u neomaurskom stilu oslanjajući se posebno na arhitekturu Mameluka u Kairu. Svečano je postala Vijećnicom 1895.

 

"Vilsonovo šetalište" zove se po 28. predsjedniku SAD - Tomasu Vudrovu Vilsonu koji je hiljadu devet stotina sedamnaeste godine objavio rat Njemačkoj, a time i naznačio kraj moćne Austro-Ugarske carevine. Međutim, da bi čudo slučajnosti bilo veće, ta ista Austrougarska je ovu ulicu napravila, uredila i pustila u promet početkom prošlog stoleća, nazvavši je "Kalajeva promenada" prema imenu svog diplomate, političara, ministra finansija i poglavara BiH Benjamina Kalaja. Nakon pada monarhije (čiji je pad načeo onaj mladi nesretnik-heroj-terorista), Kalajeva promenada dobija naziv "Vilsonovo šetalište". Ovaj naziv će od 1941-1945 biti preinačen u "Musolinijevo šetalište".
 

Sastavni dio fortifikacione arhitekture Vratničkog grada koji čine bedemi, tabije, kapi-kule i kapijice, izgrađenog na inicijativu bosanskog namjesnika Ahmed-paše Rustempašića u periodu od 1729. do 1739. godine.

 

 

Prvobitno, objekat je bio Grand hotel. Poslije hotela, poznat je bio kao Landesbank (Zemaljska banka), zatim kao SDK (Služba društvenog knjigovodstva) i danas je poznata kao Zavod za platni promet. Objekat je nastao 1893 godine, a otvoren je 1895 godine. Projektanti su Karlo Pardžik i Josip Vancaš. Pročelje zgrade je građeno u duhu rane renesanse. Ispred pročelja zgrade se nalazi Vječna vatra koja je upaljena 1946 godine i kao spomenik oslobodiocima Sarajeva i žrtvama fašizma koji su pali u II svjetskom ratu.
  

Vodopad Skakavac se nalazi 12 km sjeverno od Sarajeva, iznad sela Nahorevo. To je jedan od najvećih i najljepših vodopada u BiH i predstavlja pravu turističku atrakciju. Vodopad je visok 98 metara i smješten je u pejsažu izuzetne ljepote. Okolno područje je jedno od najheterogenijih na tom prostoru, gdje dominiraju smrčevo-jelove šume i bukovo-jelove šume, sa smrčom na izraženim nagibima terena. Na plitkim karbonatnim tlima, u neposrednoj blizini vodopada, razvijene su termofilne šume i šikare crnog graba i jesenje šašike, te crnog graba i crnog jasena. Posebno interesantna je vegetacija na stijenama oko vodopada, koja obiluje endemičnim i relikatnim vrstama. Vodopad Skakavac, po mnogo čemu izuzetan, predstavlja jedan od najatraktivnijih turističkih motiva u neposrednoj blizini Sarajeva.

Vrela Bosne se nalaze u jugozapadnom dijelu Sarajevskog polja, u predgrađu Igman planine. Za njih se slobodno može reći da predstavljaju najljepši dio Sarajeva, ponos Sarajlija koji su oduvijek slobodne trenutke provodili u prekrasnom ambijentu uz žubor rijeke Bosne. Prisustvo vode, bujna vegetacija, svjež povjetarac sa Igmana, su doživljaj koji pružaju svakom posjetiocu, ugođaj koji se ne zaboravlja. Na ovom prostoru priroda je čovjeku pružila zaista mnogo, tu se osjeća dah netaknute prirode. Ipak ono što je najljepše jeste samo izvorište rijeke Bosne, koja izvire iz nekoliko jakih kraških izvora na nadmorskoj visini od 492 m u području planine Igman. Flora i fauna uz izvorište je bogata i specifična i doprinosi ljepoti pejzaža, a ambijentu daje posebnu vrijednost.
 

Zemaljska Vlada osnovala je Zemaljski muzej 1888. godine, a čije su zbirke prenesene u novu zgradu 1912. koju je projektovao Karlo Paržik. Ovaj uvaženi arhitekt Sarajeva, plasirajući historijske stilove na javnim i stambenim objektima, ostvaruje kompleksom zgrada Zemaljskog muzeja objekat sa posebnim vrijednostima. Simetrična kompozicija četiri paviljona, gdje svaki ima posebnu postavku, formiraju unutrašnji atrij sa botaničkom baštom. Ti objekti, iako samostalno, povezuju se terasama i stvaraju čvrstu prostornu i harmoničku cjelinu. Čitav kompleks nosi karakteristike neorenesansnog stila.

.: Zgrada akademije likovnih umjetnosti

Po projektu arhitekte Karla Paržika, jednog od najplodnijih graditelja austro-ugarskog perioda u Sarajevu 1898/99. godine na obali Miljacke izgrađena je Evangelistička crkva. Za nju je karakterističan ranokršćansko-bizantski stil. Danas je u njoj smještena Akademija likovnih umjetnosti.
 

Zgrada šerijatske sudačke škole sagrađena je 1887. godine po projektu Karla Paržika u bogatom pseudomaurskom dekorativnom maniru sa elementima i detaljima skupljenim iz raznih regionalnih škola islamske umjetnosti. Šerijatska sudačka škola (mektebi-nuvab) je otvorena 6.4.1889. Poslije drugog svjetskog rata u toj zgradi je bio smješten Muzej grada Sarajeva, a nakon posljednjeg rata u zgradi je smješten Fakultet islamskih nauka.
 

Plan za Vojni telegraf i poštu, najreprezentativniju palatu austrougarskog perioda, projektovao je arhitekt Josip pl. Vancaš (1907-1909. godine).
Autor brojnih arhitektonskih ostvarenja Sarajeva, Vancaš se ugleda na bečku Poštansku štedionicu, ostajući dosljedan klasicističkom prostornom konceptu. Fasade raščlanjuje sistemom pilastara i prozorskih otvora, ukrašavajući ih secesionističkim floralnim motivima. Najvrijedniji dio palate bila je šalter sala koja se isticala svojim proporcijama i bogatom arhitektonskom plastikom
 

Zgradu Predsjedništva Bosne i Hercegovine projektovao je arhitekta Josip Vancaš. Vancaš se odlučio fasadu zgrade uraditi u stilu firentinske rane renesanse. Zgrada je otvorena marta 1886.godine. U zgradi Predsjedništva Bosne i Hercegovine do 1941. godine bilo je sjedište Drinske banovine, od 1945. godine sjedište Predsjedništva Vlade Bosne i Hercegovine, Izvršnog vijeća Skupštine Bosne i Hercegovine , a od 1974. godine sjedište Predsjedništva Socijalističke Republike BiH. Tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine u zgradi je djelovalo Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine i najvažniji dio komandnih struktura Armije Bosne i Hercegovine.

Objekat je realiziran 1912/14 godine, dok je dio koji se naslanja na ulicu Branilaca Sarajeva završen 1918 godine. To je projekat u kojem je sudjelovao veliki broj stranih i domaćih izvođača. Glavni arhitektonski naglasci su na pročelju zgrade prema Miljacki, sa velikim ulaznim portalom iznad kojeg je lođa sa dvoetažnim stupovima u klasicističkom maniru, sa visokim atikom i visokim kvadratnim tamburom kupole.

U kasnim 1970-im godinama, kada je međunarodni Olimpijski savez dodijelio 14-ste Zimske Olimpijske igre Sarajevu, Bosanski glavni grad je bio najviše poznat kao mjesto početka I-og Svjetskog Rata.
Ali kada su Zimske Olimpijske Igre otvorene na stadionu Koševo 8-og Februara 1984, Sarajevo je prezentovalo jednu predivnu sliku prijatnosti i dočeka.
Rekordnih 49 nacija je poslalo 1,274 atletičara u Sarajevo. Glavni razlog za brzi rast u saradnji bila je jaka odlučnost Olimpijskog saveza, uz tadašnjeg predsjednika Juana Antonia Samaranch, koji je zbrinuo na svoj račun sve muške i ženske atletičare svake zemlje.

 

Ova skulptura je prešla ogromne razdaljine od mjesta njenog nastanka u Njemačkoj, do njenog novog mjesta življenja, u srcu Sarajeva, u Parku «Hastahana».
Između ove dvije tačke, skulptura je proteklih nekoliko godina prošla veliki dio Evrope i ušla u ljetopise mnogih kulturnih metropola Zapada i Istoka: Santiago de Compostela, Rim, Atina, Jerusalem, Istanbul.

 

Uspon starim dijelom grada vode do male utvrde “Žuta tabija”, jedinstven doživljaj u panorami i zvuku.Sagrađena je 1809 godine.