HISTORIJA GRADA SARAJEVA
* * * * *

 

 

Najstariji pronadjeni ljudski tragovi na teritoriji današnjeg Sarajeva stari su oko 5 000 godina. Od tada datiraju nalazišta neoliteske kulture u Butmiru, na prostorima današnjeg aerodroma. Širom svijeta poznati su primjerci butmirske keramike i sitne, kultne plastike.

Intenzivnija naseljenost u mladim prahistorijskim vremenima. Nalazi naseobina iz bronzanog doba, izmedju 1 800 i 1 000 godine prije nove ere.

Pojava ilirskih plemena u željeznom dobu. Grčkii rimski hroničari objavljuju prve zapise o Ilirima. Uzdizanje moćnog ilirskog plemena Desitijata u predrimsko vrijeme.

Rimljani na danjašnjoj Ilidzi, uz izvorišta terminalnih voda podižu gradić Aquae S...., sa samostalnom gradskom upravom. Otkopani su tragovi gradskih četvrti, objekata za goste, arhitektonske plastike, vodovoda, kanalizacije, temelji i podovi vila sa bogatom mozaičnom ornamentikom.

Rani srednji vijek obavijen je tamom. Provale Gota i Avara, Naseljavanje Slavena u VII vijeku.

Slavenska Bosna spominje se u historijskim izvorima prvi put u X vijeku, posebno grad Katera sa teritorije današnjeg Sarajeva.

1189. godine povelja Kulina, bana bosanskoga dubrovačkom knezu Krvasu. Ova poslanica o prijateljstvu i trgovačkim vezama.nastala u banskoj kancelariji, najstarijije pronađeni spis te prirode pisan narodnim jezikom na slavenskome jugu. Mnogi povelju - zbog njenog znacaja u dokazivanju dugovjeke opstojnosti i državnosti Bosne - nazivaju "rodnom listom bosanske državnosti".

U XIII vijeku, stanovništvo naselja Brdo u Sarajevskoj kotlini, listom pripadnici "crkve bosanske", bogumili, protjeruju katoličkog biskupa iz Bosne.

Do dolaska Turaka na ove prostore dešavaju se stalni progoni, anateme i istrage, krstaški ratovi protiv "dobrih Bošnjana", kako je tada sebe nazivalo bogumilsko stanovnistvo Bosne.

XV vijek nekoliko desetljeća otpora turskoj najezdi, bez ikakve pomoći krsćanske Evrope. Po padu Bosne pod tursku vlast, bogumili većinom prelaze na Islam.

U naselje Hodidjed, na teritoriji današnjeg Sarajeva, Turci grade novo, veliko naselje koje se pod danasnjim imenom (prvobitno Sarajovasi) prvi put spominje 1455. godine. Novi grad osniva turski namjesnik Isa-beg Ishaković.

Najveće zasluge za brzi razvoj Sarajeva u moćan i bogat grad pripadaju bosanskom namjesniku Gazi Husrev-begu, (stolovao 1521. do 1541. godine). Podigao je mnogo zadudžbina koje još i danas čine ponos Sarajeva, među njima i najveličanstvenije zdanje starog Sarajeva -Begovu džamiju.

XVIII vijek: krvavo gušenje buna protiv Osmanlijskog carstva i pokreta za autonomiju Bosne.

XIX vijek: dolazak novog okupatora, Austrougarske monarhije. Pokolj stanovništva Sarajeva koje se oružjem odupiralo ulasku austrougarske vojske u grad.

1878. - 1914. godina: evropeizacija Sarajeva, relativanoprezno doziran provincijalni razvoj. Sarajevo kao laboratorija za neprovjerene novotarije novog vremena (uveden tramvajski saobraćaj prije nego u beču/vienu, prijestonici carstva).

1914.28.juna: srpski nacionalisti anarhističkih manira ubijaju u Sarajevu prijestolonasljednika Carstva Ferdinanda i njegovu trudnu ženu Sofiju;
početak Prvog svjetskog rata.

1918.: Stvaranje Jugoslavije. Bosna, unutar Kraljevstva, postaje "provincija u pozadini" - Represalije i pljačka muslimanskog stanovništva. Sarajevo zaostaje u razvoju, muslimanska elita iseljava se u Tursku.

1941. - 1945.: Drugi svjetski rat. Rat za oslobođenje i socijalistička revolucija.

Nova, socijalistička Jugoslavija, period poleta i euforija. Ubrzani rast i napredak Sarajeva. Grad postaje istinski politički, privredni, ekonomski, univerzitetski, kulturni centar Republike Bosne. Sjajna civilizacijska, osobito prosvjetna i umjetnička dostignuća. Nesumnjivi centar Jugoslavije u mnogim sferama kulturnog stvaralastva i života.... Većinsko, muslimansko življe, narod kojem se općom i vještom ateizacijom, zapostavljanjem i minimiziranjem njihova kulturnog identiteta, itd., - uspijeva osporavati i negirati pravo na svoje ime Bosnjak ili Bosanac, - žive ipak u prividnoj ravnopravnosti.

1991.: Prvi demokratski izbori, pad komunističke vlasti. Povampireni srpski i hrvatski nacionalizam, iznutra i izvana, pokušavaju politički, pa zatim i neprikrivenim genocidom, zbrisati Bošnjake, razdijeliti zemlju između već osamostaljene srbije i hrvatske.

1992. Sarajevo u srednjovjekovnovoj opsadi, pod stalnom artiljerijskom paljbom srpskih smradova.

1995. Dejtonski mir. Konačan i istinski angažman međunarodne zajednice. Bosna dobija šansu da očuva svoju samostalnost na koju joj pravo daje i njena milenijumska povijest i aktuelno priznanje većine država Svijeta.

Napomena: Sarajevo je bivalo gotovo uništeno poplavama i požarima 1480., 1560., 1557., 1644., 1656., ophrvalo se gladi i kugi 1526., 1691., 1731., 1741., godine. Godine 1697., "Cvjetajući grad" - kako su ga svjedoci njegove tadašnje uzbudljive ljepote nazivali, do temelja je uništio evropski vojskovodja Eugen Savojski, a 1992, do 1995. pokušavao ga je zbrisati srpski SELJAČINA sa planine Durmitor u crnoj gori, pjesnik i psihijatar ili bolje reći "psihopat" Radovan Karadžić, po nalogu "balkanskog kasapina",  Slobodana Milosevica.

Izvor informacija - Dobro došli u Sarajevo : turistički vodič 1998

 

 



Početak stranice na vrh stranice