KAKO I ZAŠTO
* * * * *

Zašto je nebo plavo?

Da li smo se ikada zapitali (naravno ako nam posao nije fizika, astronomija i sl.) zašto je to tako? Da li ste primjetili da snimci koje šalju sateliti iz svemira, a koje često viđamo na TV-u, nebo prikazuju u crnoj boji? Nebo koje se vidi odozdo, tj. sa Zemlje, jeste plavo. Razlog tome je što sunčeva svjetlost danju prolazi kroz atmosferu pa tek onda dopire do našeg oka. Svi sunčevi zraci se, a ima ih raznih boja, ne kreću istovjetno i pravolinijski. Pošto najlakše prolaze plavi zraci i najlakše se raspršuju, to je razlog da se upravo ti zraci najviše vide, pa zbog toga nebo vidimo u plavoj boji.  

 

Zašto je nebo u sutonu crvene boje?

U suton ili predvečerje tj. kada se sunce polagano spušta na zapadnom horizontu, i kada se nađe pri samom dnu neba, njegova svijetlost prolazi dužu putanju kroz zrak. Ovaj višak zraka uzrokuje da se svi sunčevi zraci, sem crvenih, na toj putanji rasprsnu prije nego li stignu do nas. Crveni zraci ostaju i dopiru do našeg oka te uzrokuju da sunce vidimo crvenim, a i nebo isto tako crvenkaste boje.

 

Koliko boja ima duga i gdje je njen kraj?

Svako od nas zna šta je duga, jer svi smo bar jedanput u životu vidjeli tu zanimljivu prirodnu pojavu. Mnogi su čak nastojali da prođu ispod nje!

Duga se pojavljuje u vrijeme kiše ili poslije nje, ili kada svjetlost sija na kapljice vode. Udaljenost duge od nas je jednaka razmaku između nas kao posmatrača i mjesta padanja kiše. Njen početak i kraj su u mjestu gdje pada kiša. Da bismo vidjeli ovu lijepu prirodnu pojavu, treba da stojimo tako da nam sunce bude iza leđa. Duga se sastoji od sedam boja, i to: ljubičasta, modro-plava, plava, zelena, žuta, narandžasta i crvena.  Moguće je da se ponekad sve ove boje ne mogu razaznati, pogotovo modro-plava.

 

Zašto pada kiša?

Neki će se možda našaliti pa reći: Zato što nema stepenice da siđe! Međutim, pravi rozlog tome je postojanje vode u vazduhu. Voda je u ovom slučaju u obliku pare i kao većina plinova ne može da se vidi. U gornjim slojevima atmosfere, gdje zrak postaje hladniji, vodena para se pretvara u sitne kapi. Nastale kapljice se skupljaju na jedno mjesto i stvaraju oblak. Kada se udruže, postanu velike i teške pa ne mogu ostati u oblaku već se odvajaju i počinju spuštati na zemlju.

 

Kako nastaje snijeg?

Snijeg je zamrznuta kiša. Ukoliko je zrak dovoljno hladan, kapljice vode u oblaku se zamrznu i pretvore u ledene kristale od kojih nastaju sniježne pahuljice. A ukoliko se kapljice kiše zalede, onda nastaje grad. Postoji i ta mogućnost da čak i ljeti u oblacima nastane snijeg. No taj snijeg se istopi prije nego stigne na zemlju i pretvori se u kapi kiše. Kapi kiše koje su se pretvorile u grad imaju veći obim od sniježnih pahuljica i ne mogu  se lako istopiti. Ponekad grad dosegne težinu i od jednog kilograma, što izaziva velike štete na zemlji. Grad ponekad pada i u ljetnjoj sezoni, i to istovrewmeno s pojavom munje i groma.

 

Kako nastaju vjetrovi?


            U početku su vjetrovi bili stvar bogova. Starim Grcima za genezu vjetrova bio je zadužen bog Eol. Usprkos vrlo jednostavnim objašnjenjima geneze, Feničani su prije nekoliko hiljadu godina vrlo uspješno počeli koristiti vjetrove kao pogonske grupe svojih brodova. Prije skoro dvije hiljadu godina Perzijanci su izumili vjetrenjaču... Istina, nisu znali zašto vjetrovi nastaju te ih nisu mogli predvidjeti, no ipak su uočili stanovitu "pravilnost" u njihovom pojavljivanju i tipu vremena koje donose. Geneza vjetrova je tek prije stotinjak godina prešla iz domene bogova i svetaca u domenu fizike, posebice fizike atmosfere popularno zvane meteorologija. 
Razumijevanje geneze vjetrova bilo je omogućeno mjerenjem tlaka zraka nad velikim teritorijem, odnosno početkom izrade tzv sinoptičkih meteoroloških karata. Na njima su se paralelno mogli pratiti vjetar i tlak zraka. Tada je već bilo sasvim jasno da će se zrak kretati iz područja višeg tlaka prema području nižeg tlaka, odnosno, iz područja gdje ga "ima više" prema području gdje ga "ima manje". Ali zašto ga negdje ima više a negdje manje? Objašnjenje može biti jednostavno: tamo gdje je zrak hladniji biti će gušći, specifično teži ili običnim riječnikom, biti će ga više. To možete provjeriti: za vrijeme toplog sunčanog dana bez vjetra stanite na rub sjene koju stvara zgrada i osjetiti ćete lagano strujanje zraka. Ili još izraženije: prilikom prolaska sjene što je stvara kumulus mediokris ili kongestus javiti će se jači udar vjetra, koji čak može biti sasvim suprotnog smjera od globalnog strujanja tog dana. Nakon prolaska sjene, vjetar se opet vraća u normalu. 

No na mezo i makro skali stvar se pokazala nešto složenijom. 
Pokazalo se kako strujanja zraka nisu pravocrtna u smjeru visoki tlak-niski tlak, već zrak više kruži oko središta niskog tlaka, i to u smjeru obrnutom smjeru kazaljke na satu (sjeverna hemisfera). Uvodjenjem Coriolisove sile u model, objašnjeno je skretanje zračnog toka udesno od djelovanja gradijentne sile tlaka (gradijentna sila - sila koja nastaje uslijed različitih vrijednosti u polju neke veličine, u ovom slučaju tlaka, a nastoji poništiti tu razliku). 
Još jedna stvar koja se na mezo i makro skali pokazala utjecajnom je pad tlaka uslijed kretanja zraka, a što se objašnjava Bernoullijevom jednadžbom koja povezuje zakon o očuvanju energije i jednadžbu kontinuiteta protoka. 

Fizikalne veličine kojima definiramo vjetar su smjer odakle puše, brzina ili jačina, u ovisnosti o mjernom instrumentu koji imamo ili mjernoj jedinici u kojoj to želimo izraziti i mahovitost. Smjer se najčešće daje prema ruži od 16 smjerova (N, NE, NNE...), a u avijaciji radi preciznosti u stepenima 0 - 360o. Brzina vjetra se izražava u m/s ili km/h. U avijaciji i mornarici u čvorovima (knots) s tim da pomorci koriste 1čv=1nm/h (nm - nautička milja = 1852m), dok se u avijaciji umjesto nautičke koristi engleska milja (1ml = 1609m). Umjesto brzine, nekada se više koristila tzv Beaufortova skala jačine vjetra koja se temeljila na učinku vjetra na okolinu, a vrijedi približna formula: 1m/s=2Bf-1. Mahovitost se daje opisno, puše li vjetar kontinuirano ili "na udare", a brojčano se daju veličine tih udara. 

Morska so

More je slano zato što se u njemu nalazi otopina soli. Većina  soli koja se nalazi u moru, koristi se u ljudskoj ishrani. Ova so u more dospijeva riječnim putem, tj. na svom putu ka moru rijeke otapaju naslage soli i sa sobom nose u more.

 

San je neophodan

Ako nam se spava, ali iz nekog ne možemo zaspati, dobijamo osjećaj umora i nervoze. Međutim, pošto odspavamo i probudimo se, postajemo raspoloženi i veseli, i što je najvažnije, spremni za nove aktivnosti. U našem tijelu se, tokom dana, skupljaju razne suvišne materije, usljed čega se naši mišići zamaraju a s njima i ostali tjelesni organi. San nam pomaže da svom tijelu damo potrebnu  priliku da se odmori i razvije. Novorođenčad dnevno spavaju od 18 do 20 sati i bude se svakih 2 – 3 sata radi ishrane. To im pomaže da se brzo razviju i narastu. Važnost sna ćemo najbolje shvatiti ako posmatramo razvoj beba. Kako bebe rastu i razvijaju se tako se i dužina sna smanjuje do te mjere da odrastao čovjek, u noramlnim okolnostima, dnevno spava 6 – 8 sati.

 

Zašto nam se zijeva?

U nekim društvenim sredinama se zijevanje smatra jedom nekulturnom pojavom, pogotovo ako čovjek nije sam. Ako neko u društvu zijeva, drugi mogu pomisliti da mu njihovo društvo ne odgovara već da mu je dosadno. Možda nekada i jeste tako, ali uvijek sigurno nije. Zijevanjem mi udišemo veliku količinu zraka. Ovaj zrak nam pomaže da se oraspoložimo tj. da otjeramo san sa očiju. Moguće je čak da kada imamo veliku potrebu za odmorom i snom, zijevanje pomogne da se razbudimo. Nadamo se da čitajući ove stranice vi nećete početi zijevati.

 

Zašto štucamo?

Štucanje obično nastaje radi hrane koja nije dobro prerađena i skuhana u našim oraganima za varenje. Kad se hrana dobro ne preradi, dijafragma se, tj. jedan veliki mišić namijenjen za udisanje i izdisanje vazduha, pokrene i počne da treperi. Pri tome se disanje najedamput pojača i nastane štucanje. Kod nas je običaj da se štucanje tumači kao jedna vrstu telepatije, tj. kad nam se štuca neko nas spominje.

 

Zašto trepćemo?

Treptanje ili zatvaranje i otvaranje očniih kapaka je jedna nesvjesna pojava. Ljudi nisu ni svjesni koliko puta dnevno trepnu. Treptanje, kao i sve druge pojave, ima svoju mudrost, tj. razlog što je to tako. Svo Božije stvaranje je svrsishodno pa i jedna naoko neznatna pojava, kao što je treptaj oka. Treptanje naše oči održava čistima. Kad se očni kapci sklope, jedan tanak sloj vode se povuče preko oka, i tako spere prašinu koja se na njemu uhavatila dok je oko bilo otvoreno. Koliko se prašine skuplja na očima najbolje primjećuju osobe koje nose naočale, jer znaju da više puta dnevno moraju čistiti njihova sočiva. A šta da ne postoji ovako jedan mali sistem kao što su očni kapci i treptanje? Kako bi mogli tada da čistimo oči?

 

Zašto neki ljudi imaju ravnu a neki kovrdžavu kosu?

Da li ste znali da čovjek na glavi ima između 100 i 200 hiljada dlaka. Kod nekih ljudi kosa raste brže a kod drugih sporije. Rast kose se može usporediti sa istiskanjem kaladonta iz tube. Kosa niče iz malih otvora na koži zvanih folikule. Od oblika folikule zavisi kakvu ćemo kosu imati. Ako je folikula okrugla, naša kosa će biti ravna, a ako je eliptična onda će biti blago valovita tj. imaće kovrdže većeg obima. A ako je folikula pravouglastog oblika, kosa će biti potpuno kovrdžava ili, bolje rečeno, osoba će imati kosu poput ljudi crne rase. Prema tome, zbog stalnog rasta koje, nije moguće promjeniti prirodno stanje kose tj., ukovrdžati je ako je prava ili je ispraviti ako je kovrdžava.

 

Zašto se ljudi razlikuju po boji kože?

Ljudi svjetlijeg tena žive u sjevernim dijelovima zemljine kugle, dok oni koji imaju tamniju boju kože žive u južnijim i toplijim dijelovima svijeta. U istočnijim zemljama boja kože je otprilike žuta. Međutim, kako danas ljudi vrlo lako putuju s jednog na drugi kraj svijeta, u svim njegovim dijelovima možemo vidjeti osobe raznih boja kože. Ljudi se po boji kože dijele u tri rase: bijelu, crnu i žutu. Uzrok različitosti boje kože je vjerovatno taj što su osobe koje imaju tamniji ten otpornije na sunčevu svjetlost pa zato  većina ovih ljudi i živi u toplijim krajevima svijeta, kao što je Afrika i Južna Amerika. Međutim, ljudi koji žive u sjevernijim dijelovima Zemlje, poput Skandinavije, imaju bijel ten i koža im nije toliko otporna na sunčevu svjetlost, stoga te osobe prilikom obilaska južnijih krajeva moraju koristiti preparate za zaštitu kože, jer njihova koža vrlo lako «izgori» na suncu. Ljudi svoju boju kože naslijeđuju od svojih roditelja, tako da putovanje u druge krajeve, osim možda privremeno, neće promjeniti naš ten. Ranije su mnogi ljudi radi svoje boje kože imali dosta problema.

 

Koliko krvi ima u našem tijelu?

Količina krvi zavisi od težine tijela. Odrastao čovjek u sebi ima oko 5 litara krvi, dok u tijelu djeteta postoji manja količina. Krv je vrlo važna tečnost. Ako se desi da ljudi, usljed npr. posjekotine ili hirurške operacije, izgube određenu količinu krvi, i ukoliko se ta količina krvi na vrijeme ne nadoknadi, može se desiti smrt. Preko krvi se mogu prenijeti i razne bolesti, tako da je vrlo važno da se krv ispita prije nego se da nekom bolesniku.

U nekim religijama, kao što je islam, upotreba krvi u ishrani je strogo zabranjena.   Kur'an o ovome kaže: «Zabranjuje vam se strv i krv...»[1] Upotreba kvi u ishrani se, prema islamskom učenju, ne zabranjuje samo zbog toga što je to štetno po naše fizičko, već i zbog što šteti našem psihičkom zdravlju. Konzumiranje krvi uzrokuje okrutnost srca i nemilosrdnost.

 

Zašto se peru zubi?

Svi znamo da pretjerivanje u slatkišima ili šećeru može ozbiljno da ošteti naše zube. Zubi tada počinju da crne i da se malo po malo osipaju i da na kraju od zuba imamo samo puna usta problema i troškova koji su se mogli izbjeći. Čestice šećera, čak i kada se dobro sažavaće, ostaju oko zuba.

U našim ustima obično postoje ili, bolje rečeno, žive neki mikrobi koji ostatke šećera oko naših zuba pretvaraju u acide tj. kiseline koje oštećuju vanjsku caklinu zuba  ili jednostavnije rečeno prave šupljine na našim zubima.

Redovnim pranjem zuba ovo se može spriječiti a isto tako redovna posjeta zubaru, čak i ako nemamo problema sa zubima, može da spriječi sve neželjne probleme i troškove kao što su popravci i vađenje  zuba. Zanimljivo je da zubari preporučuju da se zubi peru ili četkaju od tri do pet minuta.

U prošlosti su muslimani za čišćenje zuba koristili drvce po imenu misvak, njime su trljali i čistili zube. Prenosi se da je posljednji Božiji poslanik Muhammed, neka je mir božiji na njega i njegove najmilije, uvjek sa sobom, pored češlja, imao i komadić misvaka. Danas su naučnici potvrdili da ovo drvo ima antibakterijske osobine i na bazi ovog drveta se prave razne tekućine za ispiranje usta.

 

Od čega se prave vještački zubi?

Kada neko izvadi stalni zub tj. zub koji više neće niknuti, onda ga obavezno nastojati zamjeniti vještačkim, pogotovo ako je to bio jedan od prednjih zuba, jer njegovo prazno mjesto estetski nimalo lijepo ne izgleda. Ponekad ljudi nose i cijelu vještačku vilicu. Nekada je bio običaj da bogatiji ljudi stavljaju zlatne zube.

Vještački zubi se prave od čvrstih materijala otpornih na toplotu i hladnoću. Ranije su se zubi pravili od slonove kosti, kaučuka ili čak zlata. No danas se zubi prave od plastičnih materijala ili keramike. Ove materije su jako tvrde i mogu se obojiti tako da ih je teško razlikovati od pravih zuba.

Jedan od muslimanskih naučnika u 18 vijeku, po imenu Sejjidul- hukama Šerefud–Din Mar'aši (čiji je unuk poznati ajatollah Nedžefi Mar'aši, osnivač treće po veličini biblioteke u islamskom svijetu) je napravio prvu pokretnu vještačku vilicu, a i isto tako je i prvi počeo da usađuje vještačke zube u prirodnu vilicu. Danas se ova vještačka vilica čuva u Muzeju: Historija medicine, u Iranu.

 

Brzina otkucaja našeg srca

Srce većine odraslih i zdravih osoba ima otprilike 70 otkucaja u minuti. Moguće je da srce ima od 50 do 100 otkucaja u minuti a da osoba ne osjeti nikakve probleme. U toku jednog prosječnog života srce otkuca oko 3000 miliona puta. Koliko otkucaja ima naše srce možemo i sami vrlo lahko ustanoviti. Pritiskom vrhova prstiju jedne ruke na arteriju, koja se nalazi na zglobu iznad dlana druge ruke, osjetićemo puls. Puls je ustvari krvni talas koji se uz pomoć ispumpavanja srca kreće kroz arteriju, a laganim pritiskom na tu krvnu žilu, mi osjetimo kretanje tog vala.

Što više starimo to naše srce sporije kuca i u dubokoj starosti otkucaji srca ponekad se smanje na polovinu otkucaja po rođenju.

 

Zašto je pranje ruku tako važno?

Djeca se u toku dana u kući ili van nje susreću s mnogim stvarima. Većinu tih stvari djeca spoznaju putem dodira. Moguće je da mnoge sitne, i za nas beznačajne predmete poput kamenčića, lišća i sl. ponekad  i nama poklone. Sa ovakvim «poklonima» dobijamo i milione mikroba. Dijete ovo naravno nezna i uvijek se pita: zašto ja moram prati ruke kad sam učinio tako lijepo djelo? Možda će nas ponekad  i slagati, i namjesto potpunog pranja ruku sapunom, samo provući ruke kroz vodu. Pa ipak, neprestano ponavljanje da se ruke trebaju prati, na kraju će postići željeni cilj.

Pranje ruku, pogotovo ako se to učini toplom vodom i sapunom, spriječava razvoj mikroba, virusa i bakterija, a samim time, i raznih zaraznih bolesti. Jedan od načina širenja zaraznih bolesti, pored zagađene vode i hrane, bakterija i virusa koji se nađu u zraka prilikom kihanja, kašljanja i tome slično, jesu i prljave ruke.

Dodirom očiju, nosa ili usta prljavim rukama, dijete i neznajući može u svoje tijelo unijeti razne infekcije, i time ne samo sebi stvoriti probleme već i cijeloj porodici.

Posebno je važno da se ruke peru prije i poslije jela, nakon obavljanja nužde i  nakon dječijeg igranja, pogotovo vani, te ako smo bili u posjeti bolesniku i sl. Par minuta provedenih pokraj umivaonika sa djetetom, može smanjiti broj naših posjeta doktorskim ordinacjama.

 

 



Početak stranice na vrh stranice